ZAKON BRAĆE Pekarnica Burek kod braće već desetljećima svojim masnim trokutima uspješno trijezni tisuće mladih Riječana

Malošto je u Rijeci kultnije od Bureka kod Braće. Ova mala, neugledno starinski uređena pekarnica, a zapravo buregdžinica, jedno je od najpoznatijih riječkih mjesta. U tolikoj mjeri da ljudi koji nisu često u gradu, znaju za to legendarno mjesto. Iako se burek, koji je primarni pekarski proizvod ove pekarnice (čak je i u samom imenu radnje), može pojesti na više mjesta, negdje čak i bolji, gotovo svi su poistovjetili riječki burek s Braćom.

Za to naravno postoji više razloga, mitova, legendi koje obavijaju ovo mjesto. Burek je vrsta nacionalnog jela koje polako gubi na svojoj popularnosti, makar na prostorima Kvarnera, a moguće i šire. I dok se prijašnjih godina, u sličnoj mjeri kao i s ćevapima, otvaralo dosta mjesta koja su nudila upravo ovaj tursko-balkanski specijalitet, danas se nove buregdžinice ipak ne otvaraju u tolikoj mjeri. Međutim, Hrvatska je ipak pekarski orijentirana nacija, s ogromnom potražnjom za pekarskim proizvodima i prepucavanjima o tome koji burek je najbolji, koji se pokvario, kod koga se isplati otići, a koga treba prekrižiti zauvijek. Tako je i Burek kod Braće jedno od najpopularnijih ugostiteljskih mjesta u Rijeci, pogotovo u kasnonoćnim ili ranojutarnjim satima.

Priča o Braći počinje osamdesetih godina, kad pekarnicu otvara Abas Ese, i gotovo odmah dobiva kultni status među Riječanima. Iako je to bilo prije mog vremena, gotovo svatko je čuo priče od svojih starijih roditelja o Braći na Školjiću. Tridesetak godina rada s tek jednom pauzom zbog zatvaranja pekarnice, dovoljno je da vas smjesti u najdugovječnije riječke ugostitelje. Moje osobno upoznavanje s Burekom kod Braće bilo je još u osnovnoj školi. Braća su se naime nalazila u neposrednoj blizni OŠ Nikola Tesla, koju sam pohađao, pa je bilo uvijek vrlo lako otići na brzu marendu poslije škole na burek. Koliko me sjećanje služi, tad je bio otprilike sedam ili osam kuna što se činilo kao razumna cijena i svota novca koju bi gotovo uvijek dobio kao budžet za marendu. Tadašnji burek, prije sad već petnaestak godina, ostao je nepromijenjen u odnosu na danas. Ulazite u malu radnju pitate burek po svojem izboru, zaposlenica ode u stražnji prostor po njega i dobijete trokut bureka zapakiranog u papir, gotovo uvijek se pario od vrućine. Zatim, nađete mjesto izvan objekta gdje ćete s guštom i u miru pojesti svoj obrok.

Znalo se događati i da su bureci bili obiteljski ručak, doručak u gradu, kasna večera, mali međuobrok. Burek je ukratko svestrano jelo, koje smo znali jesti u bilo koje doba dana. Burek kod Braće, međutim nije dobio na popularnosti zbog svoje svestranosti, već zbog svoje lokacije, radnog vremena, odnosa prema gostima i riječkog noćnog života. Rijeka nakon pola noći ili jedan ujutro, nema ništa za ponuditi gladnoj mladeži nakon njihovog noćnog izlaska. McDonald’s se gasi, lokalni lokali s burgerima također, pristojnog restorana koji bi radio do dugo u noć nema, a u njega se ne bi ni išlo nakon noćnog izlaska u kojem vam je ostalo svega dvadeset kuna. Deset za doći doma i deset kako ne bi ostali gladni. U nekim prilikama bi radio riječki Food City, ali njega zaista ne mogu nikome preporučiti. Jedina opcija bila je Burek. Svaki riječki izlazak završio bi upravo kod Braće.

Pa tako i moj, mojih prijatelja, obitelji, poznanika, rođaka, i onih starijih i mlađih. I svi bi zapravo bili sretni, ne zato jer je to jedina opcija, već zato jer je to stvaralo određeni osjećaj pripadnosti. Svi skupa čekamo upravo taj burek. Ovdje smo svi ravnopravni. U desetak godina staža izlaženja u Rijeci, dogodilo se zapravo bezbroj dogodovština upravo ispred ove male radnje u Školjiću, okružene supermarketom, ribarskim dućanom i kafićima. U tolikoj mjeri da su ranojutarnji bureci bili čak zanimljiviji od cjelokupnih izlazaka. “Imam prijatelja koji bi mogao pojesti cijelu tepsiju bureka!” Izjavio bi netko u društvu. “Ma nema šanse.” Da bi se nakon nekoliko trenutaka dogodilo upravo to. Prepričavanje izlaska, spontana prijateljstva s nepoznatim ljudima, zen iskustvo nakon pet ili šest sati izloženosti glasnog glazbi, pa u miru s cvrkutom jutarnjih ptičica jedete svoj spas. Koji odabrati? Sa sirom, mesom ili možda s pizzom, za koji nitko zapravo ne zna otkud je prvo nastao. Možda upravo kod Braće. Jedan od najdužih redova koji sam ikad vidio za ugostiteljski objekt bio je upravo kod Braće.

Nakon jednog od najbolje organiziranih eventova za studente u Rijeci, riječki Student Day na koji su znala doći i svjetski poznata imena, cijeli grad se valjda strmoglavio upravo kod Braće. Pa je red sezao i stotinjak metara upravo do škole Nikola Tesla. Ništa, stali smo u red i čekali. Koliko je točno to trajalo ne mogu se sjetiti. Kao ni ostatka te večeri. Bilo je naravno i neugodnih iskustva, blizu eskalacije kad su glave još vrele od alkohola i nestrpljenja, od čekanja u redu, nemogućnosti naručivanja do nove runde, jer su upravo svi otišli kad je neka osoba kupila dvadeset bureka za cijelu svoju ekipu. Ali, to zapravo nikad nije narušilo dojam. Zaposlenici su uvijek strpljivi. U gluho doba noći, i kad moraju gledati alkoholiziranu mladost koja je dosadna i kad se svađaju i pritom remete mir. Oni stoje kao čuvari mirnih glava. Zapravo se ne mogu sjetiti niti jednog trenutka da je netko od zaposlenika podignuo glas, a znalo je biti situacija kad su možda i trebali.

Raditi cijelu noć na Badnjak, kad nitko drugi ne radi, dok vam se ispred radnog mjesta skuplja stotine mladih, gladnih i vidno alkoholiziranih, zaslužuje posebnu medalju. Burek kod Braće nije najkvalitetniji burek na svijetu, on zna biti premastan, s ne baš najboljim sastojcima, te zna varirati u kvaliteti. Ali mu sve to oprostite kad znate koliko puta vas je spasio. Koliko vas uspomena zapravo veže uz njega. Ima boljih bureka, ali nema toliko legendarnih mjesta riječkih izlazaka. Što je veliki pothvat. Braća su otvorila novu lokaciju na Rivi, pokušali i prodavati svoje bureke u Beču, ali onaj na Školjiću i dalje je najposebniji, ispred kojeg se stvaraju najveći redovi. Samo radi bureka, doživljaja i sjećanja. Stoga, nije čudno što mnogi kažu kako niste bili u Rijeci ako niste bili kod Braće. 

Dev & Hosting Plavi Pixel © 2023. Kult Plave Kamenice. All rights reserved.